Na našim prostorima rijetka su djela koja se bave i razmatraju teorijska pitanja. Posebno ukoliko se radi o području filozofije prava i teorije prava. Svaki pokušaj teorijskog rada i promišljanja je hvale vrijedan i obogaćuje domaći i regionalni prostor. U konačnici unaprjeđuje filozofiju prava Bosne i Hercegovine. Tako i autor Dželaludin Hodžić donosi u naš prostor suvremene tokove filozofije prava kroz rad Ronalda Dworkina, kao i nove tedencije manifestirane u i kroz biotehnološku eru. Temu koliko tešku, toliko i izazovnu.
Autor studije pod naslovom Pravo između bioetike i biopolitike, razmatra osnovne odrednice biotehnološke ere, promjene koje nastaju u razumijevanju nauke, tehnologije i odgovornosti iz teorijskih okvira rada Ronalda Dworkina. U tom smislu, biotehnologiju razumijeva u širem smislu i u sklopu odnosa znanosti i tehnike. Pri tome, riječ je o odnosu koji svoje izvore ima u novovjekovnom razvoju znanosti koji potiče i ubrzava tehnološki razvoj, odakle se i čovjek nalazi pred neslućeni mogućnostima i izazovima. To ujedno znači i potrebu reafirmiranja i konceptualnog proširenja odgovornosti. U takvim situacijama potrebno je pronaći pogodan konceptualni okvir gdje bi se pitanje odgovornosti razmatralo u odnosu na novi razvoj. Razvoj nauke, a posebno biotehnologije, čini nužnim ponovo propitivanje pravnih i etičkih koncepata. Tako se i rukopis autora kreće u okvirima biopolitike, bioetike i naravno poljem odgovornosti u okvirima filozofije prava. Da bi se postigao cilj koji je autor sebi postavio primjenjuje multidisciplinarni pristup kao jedini pogodan za razmatranje fenomena odgovornosti u novom prostornom i vremenskom kontekstu. Susretom prava, bioetike i biotehnologije, autor daje uvide u razvijanje različitih pristupa u kontekstualizaciji odgovornosti pred epohalnim izazovima.
Jedan od ciljeva koje je autor sebi postavio nalazi se u rasvjetljavanju potencijala Dworkinove filozofsko-pravne misli za utemeljenje odgovornosti, kako pred složenim izazovima pred kojima se fenomen prava već nalazi, tako i pred onima koje je imajući u vidu domete biotehnologije moguće tek anticipirati. Veoma značajno, ti potencijali nalaze se ponajprije u moralno-etičkim i političkim temeljima prava. Ukoliko ovo prihvatimo kao dovoljno dobar argument, moguće je povezivanje Dworkinovih argumentacijskih pozicija s bioetičkim i biopolitičkim interpretacijama naznačenih izvora.
Autor se u knjizi bavi veoma značajnom, aktualnom i izazovnom temom ukazujući na potencijalne kontroverze sa kojima se suočavamo u vremenu moderne nauke, tehnike, tehnologije i mogućnosti utemeljenja odgovornosti za nove potencijalne izazove. Dodatno, autor daje primjere recepcije filozofije prava Dworkina na globalnom i lokalnom nivou. Ukazuje na izazove sa kojima se suočava pravno obrazovanje i rasuđivanje u vremenu stalnih promjena - vremenu koje može nazvati fluidnost.
Značaj autorovog rada posebno je primijetan u njegovoj sposobnosti integracije najznačajnijih strujanja iz oblasti filozofije prave, te moralne i političke filozofije... Mislim da je autor uspio pronaći podesan (Dworkinov) pristup kako bi objasnio fenomene sa kojima se susrećemo u savremenom svijetu. Upravo je u tome i posebna vrijednog ove studije. Konačno, ukoliko bismo mogli generalizirati, orginalnost rada izražena je u izboru teme, načinu obrade, postavljenim pitanjima i mogućim odgovorima koje autor daje.